Tužioci su danas najusamljeniji u borbi protiv kriminala, gdje u novom sistemu  imaju mnoge protiv sebe. Nisam dosada pročitao ili čuo ni jedan pozitivan komentar na račun tužilaštava, pa makar u vezi jednog slučaja gdje je tužilaštvo podiglo optužnicu, a imali smo bezbroj napada, uvreda, omalovažavanja, prijetnji i čega sve ne.

Pritisci na tužilaštva vrše se na razne načine. To se ne čini na taj način da neko tužioca pozove i kaže mu ili zaprijeti da mora na određeni način riješiti neki predmet ili na drugi način koji bi podrazumijevao postojanje dokaza da se vrši pritisak. Pritisci na tužilaštva ostvaruju se uglavnom  putem medija tvrdnjama kako tužioci iz određenih razloga ne žele da otvore neku istragu ili nekog optuže, da su ti tužioci nesposobni, korumpirani, da ne rade posao za koji su dobro plaćeni i sl. Iza ovakvih izjava i natpisa stoje oni koji imaju određeni interes da se u javnosti stvori utisak da su neka lica kriminalci, a da ih tužilaštva ne žele da gone, te se na taj način nastoji izvršiti pritisak na tužioce. Ovdje svakako treba razlikovati korektne i konstruktivne kritike na rad tužilaštava koji se mogu čuti ili pročitati u medijima ili ukazivanje na kriminalne radnje pojedinaca gdje stvarno postoji sumnja da je počinjeno krivično djelo. Druga vrsta pritisaka vrši se na način da se direktnim ili indirektnim prijetnjama pokušaju zaplašiti tužioci. U određenim slučajevima te prijetnje su bile veoma ozbiljne zbog čega su tužioci morali imati, a neki i sada imaju, fizičku zaštitu. Posao tužioca je takav da podrazumijeva da on mora da izdrži sve napade i pritiske, te da svoje odluke donosi prije svega u skladu sa zakonom.